Banjalučanin Robert Dacešin, bloger i strastveni svjetski putnik, jedan je od rijetkih koji su posjetili najopasnije mjesto na svijetu – Černobil.

Stanovnike malog ukrajinskog grada Pripjata probudila je snažna eksplozija 26. aprila 1986. godine.

Preživjeli danas znaju da su prisustvovali najvećoj nuklearnoj katastrofi u historiji čovječanstva – eksploziji nuklearne elektrane Černobil.

„Crvena“ šuma Robert je nedavno posjetio Černobil s grupom turista iz osam zemalja.

Savjeti su bili jasni – da imaju što manje otkrivenih površina na tijelu.

Morali su nositi majice dugih rukava, hlače i dublje cipele.

– Vodič Jurij govori nam je da ne smijemo sjediti na zemlji ako namjeravamo imati djecu, da ne smijemo jesti i piti ništa van kombija i restorana u koji nas vodi i da ne smijemo nositi kući „suvenire“, jer ćemo zbog njih vjerovatno biti uhapšeni na aerodromu – priča Dacešin za „Avaz“.

Na putu do Černobila primijetio je da iz žbunja proviruju lisice i vukovi.

Jurij mu je rekao da je to uobičajeno, a potom je pokazao i „crvenu“ šumu na koju je vjetar prije 30 godina nanio ogromnu količinu radioaktivne prašine.

– Na ulazu u Černobil Jurij nas ponovo podsjeća na stvari koje su nam zabranjene. Nikakvo hodanje po travi.

Što manje diranja okolo. Nipošto ne spuštati stvari na zemlju – kaže Robert.

Uskoro su stigli u selo Kopači, koje je danas zakopano pod zemljom. Cijelo je selo, govori Robert, sagrađeno od drvenih kuća, a drvo upija radijaciju vrlo brzo, pa je bilo nemoguće da ga očiste.

– Kada su naučnici SSSR-a shvatili ovo, odlučili su zakopati sve ove kuće pod zemlju. To je najzagađnije tlo u toj zoni, vjerovatno i na svijetu.

Svake godine radioaktivna prašina ode jedan centimetar dublje ispod zemlje i na taj način čišćenje ove površine čini sve težim – dodaje Dacešin.

Vrtoglavica i umor Robert ističe da nikad neće zaboraviti prizor „sivog sarkofaga“, odnosno hangara ispod kojeg se nalazi černobilski reaktor koji je eksplodirao.

– Naučnici su unutar ovog reaktora našli crnu lavu koja je u mnogo čemu podsjećala na „slonovo stopalo“, najsmrtonosniji nuklearni otpad na svijetu! Za samo 30 sekundi izloženosti ovom fenomenu slijede vrtoglavica i umor koji će vas pratiti cijelu sedmicu. Dva minuta izloženosti i vaše ćelije će početi da se raspadaju, za četiri minute slijede povraćanje, proljev i groznica.

Poslije 300 sekundi izloženosti imate samo još dva dana života – pojašnjava Robert..
Povratak samostalnih nomada

– Nivo radijacije u većini Pripjata i Černobila sada je dosta ispod opasnog, a ono što se malo zna jeste da i danas neki ljudi žive tamo. Njih 3.000 vratilo se u jednom trenutku, da bi ih do sada ostalo oko 120. Uglavnom su to starci i žive po jedan u svakom selu.

U Ukrajini su poznati kao „samostalni nomadi“. Razlog njihovog povratka je jednostavan – ljubav prema svom kraju i svojoj kući – navodi Dacešin.

 

Izvor: Dnevni avaz