Odnos djeteta i roditelja predstavlja jednu vrstu baze iz koje dijete gradi doživljaj sebe, drugih i svijeta u kojem živi, i kao takav jako je važno da bude kvalitetan i zdrav.

To je u prošlom broju “Glas plusa” objasnio psiholog i psihoterapeut u edukaciji Saša Risojević, a ovaj put je nešto opširnije govorio o načinima koji pomažu da se osnaži odnos roditelja i djeteta. Svima nam je poznato da  taj odnos treba da se zasniva na ljubavi, sigurnosti, povjerenju i prihvatanju. Međutim, iako ovo na prvi pogled izgleda jednostavno pružiti, tokom vaspitanja djece roditelji se, kako kaže Risojević, suočavaju sa različitim izazovima koji mogu da naruše njihov odnos sa djetetom, što može dovesti do manjka povjerenja i sigurnosti.

Kako bismo izbjegli ovakve situacije, za roditelje je, ističe Risojević, važno da poštuju nekoliko principa adekvatnog roditeljstva kojima će svoj odnos, tj. savez sa djecom učiniti jačim i kvalitetnijim.

Prisutnost i interesovanje

– Kada govorimo o prisutnosti, ne mislimo samo na fizičku prisutnost, već na onu koja je prožeta interesovanjem za dijete, njegova osjećanja i dešavanja u životu. Razgovorom sa djetetom o njegovom danu u školi, dešavanjima u društvu i slično djetetu šaljemo psihološku poruku da nam je važno, da želimo biti dio njegovog života, iz čega dijete stvara sliku da je vrijedno i voljeno – naglašava Risojević.

Osvrnuo se i na period adolescencije, u kojem pokušaji prisutnosti i interesovanja znaju biti veoma frustrirajući za roditelje.

– To je period kada dijete ispoljava prve znakove samostalnosti i autonomije i neće uvijek biti spremno na dijeljenje detalja iz svog života. Možda će željeti da provodi više vremena samo u sobi ili sa prijateljima. Za roditelje je važno da znaju da je u tom periodu i samo rečenica: “Ja sam tu ako budeš želio da pričaš” ili “Rado ću saslušati ako imaš nešto o čemu bi želio da pričaš” sasvim dovoljna da dijete osjeti prisutnost i interesovanje roditelja za njihov život. Pored toga, ovakve rečenice su moćne jer daju određenu vrstu slobode djeci i pokazuju da roditelj ima povjerenja u njih – savjetuje Risojević, koji je dio stručnog tima Centra za psihoterapiju i edukaciju “Krug” u Banjaluci.

Dosljednost

Osobina koja veoma utiče na osjećaj sigurnosti i povjerenja djece prema roditeljima je dosljednost u ponašanju roditelja.

– Dosljednost se odnosi na to da će roditelj u sličnim situacijama imati slična ponašanja te tako dijete može da zna šta da očekuje. Na primjer, ukoliko postoji dogovor da dijete dolazi kući najkasnije do 21 čas te da će u slučaju nepoštovanja dogovora imati odgovarajuće posljedice, veoma je važno da takav dogovor bude ispoštovan. Ista situacija je i u slučaju nagrada, kada je, na primjer, dogovor da će dijete nakon uspješno urađenog zadatka dobiti određenu nagradu – objasnio je psiholog.

Razumijevanje djetetovih potreba u odnosu na uzrast

Razumijevanje djetetovih potreba, načina na kojim misli i osjeća emocije tokom svog odrastanja daje roditeljima ogromnu moć da adekvatno reaguju tokom razvoja djeteta i ispune njegove potrebe.

– Upravo nerazumijevanje različitih faza razvoja djeteta dovodi do zbunjenosti, nesigurnosti kako da se reaguje, pa ponekad i osjećaja neadekvatnosti, zbog kojih roditelji prave greške koje mogu da značajno oštete odnos koji imaju sa djetetom – nastavlja priču Risojević.

Mnogo je, naglašava on, različitih faza kroz koje djeca prolaze tokom odrastanja, a za koje roditelji ne znaju.

– Zbog toga je važno i informisanje roditelja o ovoj temi kroz razgovor sa stručnjakom ili čitanjem literature koja je danas dostupna i veoma razumljivo pisana – smatra Risojević.

Toplina i ljubav

Jedna od osnovnih djetetovih potreba je potreba za ljubavlju i pažnjom (njegom).

– Pružanjem ljubavi i emocionalne topline prema djetetu stvara se jaka veza između roditelja i djeteta koja će, uz ranije navedene principe, dovesti do toga da dijete bude slobodno da se roditeljima obrati kada ima potrebu. Pored toga, osjećanjem roditeljske ljubavi i pažnje dijete uči da prihvata sebe i gradi zdravu samoljubav te tako svara kvalitetnu podlogu da ljubav i pažnju kasnije pruži drugima (prijateljima, budućem partneru i djeci)  – rekao je Risojević i zaključio priču na ovu temu.

Snaga izvinjenja

Važno je da znamo da ne postoji roditelj koji je savršen i koji u svom roditeljstvu ne pravi greške. Greške, nesporazumi i čitava lepeza prijatnih i neprijatnih osjećanja su sastavni dio svih međuljudskih odnosa. Ali, roditelj koji je posvećen prepoznaće ili će prihvatiti da je pogriješio kada mu se na to ukaže te se izviniti i promijeniti svoje ponašanje.

Direktnim izvinjenjem djetetu roditelj šalje poruku da mu je dijete važno, da je svjestan “štete” koju je izazvao. Pored toga, ovako dijete uči kako odnosi izgledaju, da se greške dešavaju i da pogrešan postupak ne znači i manjak ljubavi. Na ovaj način dijete dobija moćnu “alatku” kako da odnos popravi putem izvinjenja i promjene ponašanja.

Izvor: Glas Srpske